| COUNTRY | Srbija |
| NEWSPAPER | Nedeljni Telegraf |
| DATE | 13. avgust 2003. |
| AUTHOR | |
| PAGE |
|
Kako nas vide na Zapadu? Prekaljena ratna reporterka turistički obišla našu prestonicu. Prenosimo njen tekst iz Observera Engleska novinarka: Zašto volim ulupani Beograd Spektakularno lepe žene, prirodna hrana, lud noćni život Većina ljudi pravila je grimase ili se smejala kad sam im sugerisala da je Srbija odlična za odmor - piše novinarka Iv-En Prentis u londonskom Observeru od 10. avgusta. Zar Srbija, pitali su me, nije puna ratnih zločinaca, mesto mračnih poslova, mafijaša i komunističke zaglupljenosti? - nastavlja Iv-En Prentis. Sedeći u beogradskom restoranu Dača, okružena simbolima srpskog folklora, jedući i pijući hranu i piće koji spadaju među najčistije na planeti, ja sam se, međutim, smejala poslednja. Pogotovo što je račun za 12 gladnih osoba iznosio, uključujući i napojnicu, 70 funti. Hrana je prirodna, što odmah zaključujete po ukusu. Srbi je jedu u ogromnim količinama, ali ipak ostaju vitki. Možda i zbog toga što gotovo nikad ne jedu buter i retko piju mleko. Posle večere, svi smo se odgegali da proverimo par noćnih klubova i barova koji noćni život u Beogradu svrstavaju među najbogatije u Evropi: Tram klub, sa "živim" bluzom i rokom, onda džez klub smešten iza Hrama Svetog Save i ajriš-bar u kojem još nemaju "ginis" pivo, ali gde se vidi strast za svime što je keltsko. Jedan od najpopularnijih bendova u Srbiji zove se, štaviše, Ortodoks Kelts: oni, uz gotovo misterioznu preciznost i znanje, izvode svoje pesme u irskom stilu, sa odgovarajućim akcentom i glasovima koji zvuče kao da su načeti duvanom i viskijem. Spektakularno lepe žene, koje izgledaju kao da su sišle sa modnih strana Kosmopolitena, studenti, mladići u sportskoj odeći, muzičari i pisci prijateljski se rukuju dok lunjaju kaldrmisanim ulicama boemske četvrti Skadarlija iz 19. veka, pešačkom zonom Knez Mihajlove, koja je načičkana luksuznim prodavnicama, ili Trgom Republike, koji ima nekoliko tuceta prijatnih kafea. Srbi uglavnom uveče izlaze posle 10 sati, a većina mesta otvorena je bar do 2 ujutro. Ipak, retko ćete videti pijance ili ljude koji se agresivno ponašaju. Jednostavno, ljudi se dobro zabavljaju uživajući u svemu, od muzike Prokol haruma, preko Sinatrinih balada do domaće visokonaponske pop muzike poznate kao "tehno-folk". Pažnja ošišanih mladića Prošle zime okliznula sam se na ledu, u 2 ujutro u jednoj od zabačenih beogradskih ulica. Većina Srba može da primeti stranca na razdaljini od cele milje, tako da sam bila uznemirena kada je nekoliko krupnih, kratko ošišanih mladića izronilo iz senke i počelo da mi prilazi. Nije trebalo da brinem: podigli su me na noge brinući da li sam se povredila. Očigledno daleko od bilo kakve pomisli da me opljačkaju, pažljivo su podigli moju tašnicu, njen rasuti sadržaj i sve mi pažljivo vratili. Jedine prilike kada se možete naći u vrtlogu nereda jesu one posle velikih sportskih događaja, kada se razbuktaju patriotska osećanja, posebno ako je Srbija pobedila. Tada se madi ljudi opasno naginju kroz otvorene prozore automobila, dok voze ulicama trubeći i mašući ogromnim srpskim zastavama. Srbija je idealno mesto za bilo koga ko traži avanturistički odmor i ko sa ljubavlju sreće lokalce. U Srbiji stičete istinski osećaj da ste na egzotičnom mestu, gde su se u prošlosti, pored socijalizma i kapitalizma, sretali, ponekad u tektonskim potresima, pravoslavlje, katolicizam i islam. S druge strane, Srbija nije mesto za putnike koji tragaju za zapadnim standardima. Posle decenije pod sankcijama i pod Miloševićevim komunizmom, mnogi hoteli su oronuli; nedostaju im svetiljke i imaju slomljene crepove. Međutim, ti hoteli su istovremeno iznenađujuće čisti. Iako sa postmiloševićevskom vladom i zapadnom pomoći, uz koju su obnovljene ulice, Srbija i dalje ima spaljene zgrade koje koje stoje kao znaci podsećanja na NATO bombardovanje iz 1999. Bombardovanje je možda oslabilo srpsku naklonost ka vladama koje su članice NATO, ali nije oštetilo simpatije običnog sveta prema američkoj i britanskoj kulturi (Srbi vole seriju "Mućke"), kao ni simpatije prema zapadnim posetiocima. Osoblje u državnim hotelima ume, doduše, da bude neučtivo, ali to ne smete shvatiti lično - oni su isti takvi i prema Srbima. Većina Srba uživa da razgovara sa Britancima i puno ljudi, pogotovo mladih Beograđana, govori engleski. Uticaj zapadnih humanitarnih agencija i investitora u poslednjih nekoliko godina vratio je, posle dugih godina introspekcije i defanzive, kosmopolitski duh u taj grad. Potrebe ljudi pristiglih sa Zapada svima su donele praktičnu korist: na primer, prve keš menjačnice počele su da se pojavljuju na ulici. Ipak, dešava se da ne rade, pa je zato, kad izlazite iz hotela, pametno poneti onoliko keša koliko mislite da će vam trebati. Čuvana tajna Kopaonik Jedno od velikih blaga Beograda jesu Dunav i njegova pritoka Sava. S jedne strane reke je stari deo grada, a sa druge Novi Beograd. Krstarenje rekom omogućava divan pogled na Kalemegdansku tvrđavu,koja dominira mestom na kojem se spajaju Dunav i Sava. Vredi posetiti kafee smeštene među zidinama tvrđave, kao i obližnji zoološki vrt. Brodovi - restorani, smešteni na reci, uz šetalište, deluju izazovno, a hrana koja se na njima služi varira od precenjenog proseka do vrhunskog kvaliteta. Jedan od najboljih je brod Dijalog, svojevremeno često posećivan od strane Slobodana Miloševića - sada na suđenju u Hagu - i njegove žene. Beograd je prekriven prodavnicama odeće i cipela. Neke od njih prodaju italijansku robu po ceni koja predstavlja trećinu onoga što plaćate na Zapadu. Takođe, Srbi su majstori piraterije, tako da se u CD šopovima i na uličnim tezgama prodaju - svega nekoliko sati po pojavljivanju u svetu - zapadna pop muzika i kompjuterski programi. I to po neverovatno niskim cenama, ponekad čak ispod jedne funte. Srpski turizam je za vreme Miloševića išao u svim pravcima osim poželjnog. U zlatnim danima jugoslovenskog turizma, sedamdesetih i osamdesetih, pet miliona stranaca posećivalo je zemlju svake godine. Jugoslavija više ne postoji (okrnjena država preimenovana je u Srbiju i Crnu Goru) i vlada se, uz Turističku organizaciju Srbije, trudi da vrati posetioce, uz slogan "Zaljubite se ponovo". Vlast je ukinula vizni režim za 40 zemalja, uključujući i Veliku Britaniju, nadajući se da će ove godine između 25.000 i 30.000 ljudi doći u Srbiju i Crnu Goru. Od toga će, ipak, biti mali broj Britanaca. Van Beograda, turistička industrija se nada da će ljude privući krstarenjima Dunavom, sada kada su delovi izbombardovanih mostova raščišćeni i kada se, tako, otvorio put za krstarenje do Novog Sada. Jedna od srpskih najbolje čuvanih tajni jeste planina Kopaonik na jugu, jednako pogodna za skijanje tokom zime i letnji beg od gradskih vrućina. Kopaonik - koji ima nekoliko hotela sa ukupno nekoliko stotina soba - predstavlja nacionalni park, tako da je, recimo, ptičiji i biljni svet spektakularan - zaključuje Iv-En Prentis, inače prekaljena ratna reportrka u Observeru. |